|
|
| < | ožujak, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Moji sretni trenuci, razočaranja..
Razmišljanja i stavovi..
Ludi svijet.. I ja..
malo o meni..
zovem se Iva,
idem u IX. gimnaziju,
volim: fino popapati, obožavam pizzu i Shreka,
čitati knjige,
Boga, svoje frendove...
ne volim: lažljivce, neiskrene ljude, muljatore, neravopravnost, POLUDIM kad netko ima predrasude prema osobama sa invaliditetom jer sam i ja jedna od njih..
MSN: ivaparal@hotmail.com
teniČ
Denis
Gala
Berny
Martina
Dominika
Joka
Grule
Ivana
Svenko&Slinko
Željka
Sarah
Ana
Gale
Davor
Antun
Vian
Partviš
Šantić
Tina
Cobra
Maja
Tais
Astrid
Daniel
Azra
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Bojim se da laganini tonem... Vidim da se neke stvari ponavljaju. Ne tako davne. I meni jako poznate.
Rekla sam staroj da postoji veeeelika vjerojatnost da ću past razred.. Da mi je netko prije 7mjeseci rekao da ću to reći, ne bih mu vjerovala.
Nisam misla da će biti toliko teško. A još sam manje misla da ću ja popustit pod pritiskom. Mislim da sam kolko tolko snažna osoba. Ipak sam prošla neke teške trenutke sama. Al očito je da neke stvari ne mogu...
Past razred il ne past. Kako poznata dilema. Vrlo.
Tragično je što priteže ono prvo. Svatko ima svoje razloge, i kad razlozi ne postoje...
Imam svoje razloge... Dobre ili manje dobre. Nekom glupe nekom ne.
Jednostavno nemam snage. Opet.
Tijekom mog kratkog života uvijek me ubijaju iste stvari. Sustignu me onda kad im se najmanje nadam...
To tako valjda ide u životu.
Tješi me samo činjenica da Bog ima neki plan za mene. I da sve ovo nečem služi...
Vesele me ponedjeljci. Molitva. Marija, Icek, Saša, Fuki, Vjeko, Davor, Nika....
Nedotaje mi Šuki-moj ludi fratar. Bez da mu išta rečem, on bi mi rekao ono što mi je potrebno.
On je moj duhovni zaručnik. Tako ja to volim reći od milja.
Trenutno me veseli sutrašnji roštilj u dvorištu. Doći će Marija i njena mama a došel bu i TonkiĆ. A za dalje ćemo vidjet...
Da me netko pita sada, kakvi su mi daljnji planovi-iskreno bih rekla, ne znam.
Iz sadašnjeg kuta gledanja, zaista ne znam što ću, kako ću i kamo ću.
Samo znam da u red moram doć. I to brzo.
I stopalo me boli također. Doživjelo je bliski susret s Taisinom nogom.
Ah da... Šlampava Taisa...
Tako da nemrem ni puno sjedit. Boli me i imam osjećaj napetosti.
Imam osjećaj da se nemam pravo ikome išta žaliti. Jer ipak, koga briga za moje probleme i muke.
Ako ih i imaš-zadrži ih za sebe. Tako sam odgajana. Svatko ima svojih briga, nemoj ih mučit sa svojim.
Nekad je tako najbolje.. A nekad ne... Tko zna....
Boli noga, idem u krevet.
Do čitanja - pa pa!
Nova stranka pod imenom IDEMO U RIKVERC,postat će aktualna još ove godine. Glavni pokretač će bit Mile,a sudionik nebitan.
Stranka će imat sljedeće mogućnosti:
1. Mileta za predsjednika kojem ćemo usput promijenit spol.
2. Tenko će vratit svoj davno izgubljeni mozak.
3. Građani će hodat u rikverc i vozit auto u rikverc,a elektromotorna kolica će dobit samo odabrani.
4. Kućni ljubimci dobit će vlastite svemirske brodove i bit će omogućeni koristit oružje. Ako stvari izmaknu kontroli,kućni ljubimci će završit na električnoj stolici.
5. Krtek će bit vraćen na teve i bit će najpoznatiji crtić,ujedno i najgledaniji.
6. Škola će bit srušena,a školovanje ukinuto. Ljudi će se upisivat di god žele i bit šta god žele.
7. Bit će ugrađena umjetna inteligencija,kad već nemože bit prirodna.
8. Na svakom programu bit će prikazani crtići. I ajde vijesti,da nebudemo neinformirani.
9. Nahranit ćemo Afriku!!
10. Children will be free. Starci će prestat držat djecu pod nadzorom.
11. Bumo Ibrici Jusiću zabranili da pjeva.
A di je njegov pas?
Ko je zapravo glup?
Dora je,ovaj post završava.
Ostavite komentar i odjebite s ovog bloga.
Usput,glasujte za nas!
Idemo u rikverc!!!
Mile i Tenko.
Svi su živi i svi su na mjestu.
Vaš Mile.
Bio bi red da napišem post prije nove godine i prije puta. Pitate se kojeg puta.
E pa Mile u 4h ujutro ide za Međugorje. Tam bum slavila novu godinu. Da da..
Vjerska človica. 
Zato će ovo biti jaaaako kratak post.
Moram spomenuti da imam iznenađenje za Melitu i Tenu za Božić. hehehe
A one sad pate jer im ne želim reć o čem se radi!!! weeeeeeeee!! 
Nek malo pate. jujujujuju!!
Oke ja sam pukla. Da. Mislim to je poznato. Da.
Moram reći Teni da će mi jaaaaako faliti. I Melita of kors. I Tais. I.... SVI!!!!!
I svima želim sretnu novu godinu!
Nadam se da ćete uživati blablabla...
Jurim već lagano pa pišem bzvze. lol
da
svima
Misla sam nabrajat al nemam vremena! xD
booooooooooook
P.S. Nisam još ni mp4 nafilala glazbom! Sad ne bum ni stigla. NEEEEEEEEE!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
Tena ne bum te zaboravila!! Ti si moj zveko i ja te volim najviše na cjelom svijetu! Tvoj mozak Mile!! XD
Naslov.. I jedan današnji događaj. Ponovno me podsjetilo. Na nešto čega sam se uspjela riješiti.
I znam da ću opet pobijediti. Jer ja mogu, hoću i vjerujem.
Sve ću ponovo vratiti na pravo mjesto.
Ubiti, sve i je na svom mjestu. Samo da sad posložim neke stvari u glavi.
Zašto tolike šifre? Krenem s jednim ciljem i završim na nekom potpuno trećem mjestu.
Zamislite osobu 1 i osobu 2. Osoba 1 krene sa šiframa i nekim ciljem. Osoba 2 ne shvaća šifre i moli za pomoć. Osoba 1 polako sve opet objasni. Osoba 2 kaže da je sve shvatila. E sad tek nastaje problem. Konverzacija u šiframa. Na što misli osoba 1? Na što misli osoba 2? Da li osoba 1 i 2 misle na isto?
Bilo bi predivno kad bih mogla sve reći bez ikakvih posljedica... Ali to tako ne ide.
Svijet tako ne funkcionira...
Ako dođem u Konzum, pokradem sve živo i uhvate me-snosit ću posljedice.
Ne brinite to je samo bila slika u pjesmi.
Ne bum nikaj ukrala.
Budimo realni-nit ne mogu.
Kao što večina zna usko sam povezana uz Boga. U zadnje vrijeme jaaaako.
I iskreno, to mi ful pomaže.
Lakše mi je nositi se s nekim stvarima.
Shvatila sam da sam se zamarala nakim idiotarijama.
A neke "stvari sam uspjela vratiti u kutijice". Da.
Al nije da su se sad vratile. Ne.
Samo....
Ma uvijek će biti prisutne. Uvijek. Vjerojatno.
Al ja to izdržavam. Vjera-ponavljam.
Zaista pomaže.
Jednostavno stvari nisu na čistu.
A što se nekih stvari tiče moraš šutjeti jer ako kažeš pokvarit ćeš nešto drugo.
Ne želim više kada pričam u šiframa razmišljati da li ja i ona druga osoba mislimo na isto.
Ne želim onda sama izvlačiti smisao iz rečenoga.
Uvijek izvučem krivo-uvjerila sam se.
Da li da se izlajem ko kuja?
Ne.
Da.
Ne.
Možda.
Ne znam.
Sve bi bilo puno jednostavnije da nema posljedica. Ali ima ih.
Odluke..
Ne znam odlučiti.
I da li uopće ima smisla sada govoriti? Istina nije imalo ni prije.
Uvijek postoje razlozi zašto NE reći.
Ali bome postoje i razlozi zašto reći.
E al fkt ću poludit!
Uvijek kad mi je super (relativno), mora se nekaj desiti.
Mislim, desiti. To je sve relativno.
Da li je bitno?
Ajme! Nemrem bilivit da sam napisala tako uberglupo pitanje.
Pa Meljeta će me ubiti!
Naravno da je bitno.
Ali ne znam da li ima smisla.
Naravno da ima.
Pa šta onda serem??
Aha, znam. POSLJEDICE!!!
DOSTA
Dosta mi je.
Ne želim biti depresivna.
Ubiti nisam depresivna samo sam konfuzna. A to je velika razlika molim lijepo.
Da.
Vrijeme je da odem. Definitivno.
Znam da nitko ništa nije shvatio.
Možda je osoba, dvje, tri.
pozdrav pipli
Ako čitate ovaj post, znajte da je napisan zbog kratkih živaca i iz čiste dosade. Ovaj post možda je napisala Iva.
Možda je napisala jedna osoba koju nije vrijedno ni spomenut.
Možda je napisao post SVETI PETAR.
Moguće, da.
Možda je post jednostavno napisao netko deseti.
Nije ni pretjerano bitno.
Mile živi i dalje. Prema blogu i količini pisanja postova (osobito spoznaja da post nije napisan već mjesec dana!) neki bi pomislili upravo suprotno.
Ma ne, osoba koja vam ovo piše je shvatila da Mile čeka da netko drugi napiše post.
Il da se post napišem sam od sebe, bolje rečeno.
Iz pouzdanih izvora znam da Iva nije koristila telefon već dobrih 6 sati.
Možda čak uči. To bi bilo čudo.
Nije da se žalim. Telefon mi se napokon puni.
Osim toga, sigurno očekujete da sad tu pišem najnovije tračeve il kaj već, al nisam za to, hvala.
Finito.
Post je napisan.
Ako niste skužili ko piše, ključna riječ je Panorama.
Doviđenja.
Novi post, novi post.
Borba. Borba za prijateljstvo, borba za ljubav, borba za život. Stalno neka borba.
Što ako više nemam snage? Što ako mi je već dosta?
Ljudi se lako predaju. I toliko toga onda propuste. I bude im žao. Dok neki padaju, padaju, padaju i padnu do dna. A onda više nema povratka. Onda je samo smrt.
Ja nemam snage za borbu. Ali nemam ni snage za smrt i padanje. Stoga sam prisiljena borit se. Plivati ka površini.
Ali to je teško, preteško, kada nemaš razloga. Kada nemaš prema kome, čemu plivati.
Mnogi ljudi imaju. Imaju prema kome plivati, zbog koga. Netko ih čeka na površini tko će ih zagrliti i poljubiti. Imat će tu toplinu.
Neki su napokon našli nekoga al su toliko djetinjasti i nezreli da se priviju uz tu osobu i pokažu im svoju ljubav.
Sve bih dala da sada imam tu osobu. Da dokažem i pokažem svoju ljubav.
Ali teško je naći takvu osobu. A kada nađem takvu osobu uvijek u krivo vrijeme izrazim svoje osjećaje.
Naravno, na sve to se doveže još i moje fizičko stanje i odmah sam spremna sa Zekom i Melitom otić na panoramu i napravit hop. Al eto kurca, kak ću preć ogradu?? Eto, ni ubiti se ne mogu. Znači moram da živim i preživljavam kako god znam.
Moje preživljavanje se temelji na prijateljima. Oni me čine živom. Jer da njih nema ja bih već našla načina da se ubijem.
Ali opet.. Moj motivator je ljubav. To tražim.. Negdje. U ovom okrutnom svijetu.
I što kada osoba, nazivomu ju osoba a, pita jedno delikatno pitanje. I tada, osoba b, ne zna što da odgovori. Jednostavno, previše riskira bilo da kaže da bilo da kaže ne.
I onda opet osoba a kaže nešto što osobu b baci u razmišljanje. Što je osoba a htjela reći? Da li je to trebalo značiti više od pukih slova? Ili je jednostavno došlo do glupog nesporazuma?
I što su dovraga trebale značit te silne zagonetne riječi? Čemu to? Zar je moguće da je to nešto značilo?
Bilo bi predivno kada bi to nešto značilo. Ali opet, počela sam gledati na kraj. Kako bi sve kasnije izgledalo. Kako bi sve izgledalo kada bi završilo. Tena kaže, nemoj gledati kraj. Ja ne vidim kraj jer ne vidim ni početak.
Prije sam ja govorila Teni nemoj gledat kraj. Ali ja više ne mogu ne gledati kraj. Pogotovo ne u ovo situaciji.
Dosta mi je što sam zajebala preko ljeta. Ubiti, nisam ja kriva. Jednim djelom jesam al drugim nisam. On je rekao truditi se da se sve vrati na staro. Ali jednostavno ne može. A nije se ni potrudio.
Ne želim više zajebat.
Jednostavno ni sama ne znam što da mislim.
Prijateljstvo prije svega.
I ne želim više prva započinjati išta. Želim da mi druga osoba pokaže da joj je stalo.
Ali jednostavno.. Mislim da je preteško naći curu/dečka. A meni još i teže.. Znate na šta mislim.
Uvjerite me u suprotno ako sam u krivu. A znam da nisam.
Pozdrav svima :wave
Ja sam Mile.
sasvim slučajno našla sam se na blog ha eru. ruka me odvukla na taj link. hm.. znači li to da zaista trebam napisati novi post?
tlačite me da ga napišem pa evo...
moje misli opet lete u prošlost. malo se prečesto to dešava. ubiti večinu svog vremena razmišljam o tome.
o svemu. apsolutno svemu.
o mojoj fucking operaciji u 11 mj. oporavku, ponovnom zbližavanju sa Tenom, svakodnevni pozivi po par sati. razgovori o jednom momku njoj nekada jako bitnom. tragedija u obitelji. moj ponovni dolazak u školu. prvi izlasci na domić, on, badalićeva..
tena i ja, mp3, suze i sladoled.
upravo mi suze teku.
bez obzira koliko mi je osnovna nanjela bola, nedostaju mi neke stvari. a možda samo ne želim odrasti.. ne znam još.
srednja. moje svjetlo na kraju tunela, moj izlaz iz problema.
da li je to uistinu tako? nadam se.
ali moji osjećaji manje vrijednosti i dalje ostaju. ponižavanja koja sam doživljavala.
ne želim nove ljudeke s time zamarati. ne smijem. ne poznaju me još. a ni ja njih.
ima nekoliko osoba koje su mi ušle u srce. jenostavno, tamo im je mjesto.
ali da li oni isto misle?
znam da će vas pola ovo pročitati. tj. svi koji su mi ušli u srce.
reći ćete o koje patetike, ili kako mi je Šantić reko, emo.
ali ja ne mogu maknuti svoje osjećaje. ne mogu ih promijeniti. moj strah će zauvijek ostati.
zbog jebene osnovne, i trauma, neću nikad što se nekih stvari tiče, moći normalno funkcionirati. uvijek je taj strah tu.
i naravno ponadala sam se u srednjoj još nečemu...
jedna osoba mi je u zezanciji rekla nešto, što sam ja tako i shvatila.
ali poslije sam razmišljala o tome.
to je ubiti bolna istina. istina koju ja znam reći pa me tena bije. ali ja i dalje stojim iza toga.
pa i on je to reko. u zezanciji da ali... istina je.
i ne. ne sviđa mi se on.
teško je naći dobrog frenda..a još teže zadržati ga.
a ja fkt cijenim ovo prijateljstvo.
ostala također.
Napomena: dalje piše Tena jer Iva nikad neće objavit novi post pa joj treba poticaj xD
Dakle. Ja neću nikog tuć.
IviČ: Puno puta sam ti obećala da ću jednom ja napisat post al ništa od tog jer...ma ne znam ni sama.
Ugl ovo je još bolje od komentiranja.
Dakle. Hvala Iva kaj si mi dala lozinku. Mislim, uspjela si je promijenit na msnu i sad više nemrem ništa mijenjat al sam te zato uspjela nagovorit da zadržiš sliku, nadimak i o.p. xD
To bi bilo to.
Da...mislim da je ovo kraj posta.
Dakle...pozdravljam vas. Iva također. Ona je duhom uz mene xD
pošto me moj najdraži kokolo tako lijepo prisilio da napišem post pa evo ga.
iako nemam ni volje ni inspiracije za post.
kokolo ak te ja ne ubijem ne znam ni tko ni kaj će.
a ja sad lijepo odoh i sutra ću, of kors samo za svog kokola, napisati maaalkoc duži post.
pozdravim svima
big pozzz mom kokoluuuu!! XD
